
Koharu, Jui i Kazuma su došli u Beograd iz dalekog Japana i poželeli da nauče srpski, taj jezik toliko drugačiji od njihovog. Od svojih sunarodnika i kolega iz kompanije JICA, baš na osnovu sopstvenog pozitivnog iskustva, dobili su preporuku da pohađaju kurs u centru Berlitz. Došli su sa planom da u Srbiji provedu dve godine i znali su da svi izazovi sa kojima će se sretati umnogome zavise od prvog - učenja srpskog.
Svi čekamo ponedeljak, ili prvi u mesecu da počnemo nešto novo, da „okrenemo novi list“, a oni su svoj prvi čas imali u subotu, 27. jula. Učili su svakog dana, osim nedelje. Često bi ostajali u učionici posle časova da bi se međusobno ispitivali, uvežbavali izgovor teških reči poput „raskrsnica“ i „četvrtak“ . Nailazili bi na nekad vrlo zbunjujuće izraze, poput „Prijatno“ koje bi čuli i u restoranu, pre jela, ali i pri rastanku sa nekim, pa nisu mogli u prvi mah da shvate zašto se u te dve, tako različite prilike, koristi ista reč.
Bilo je leto i na času kad se pričalo o odeći i obući, pokazujući na njih, rekla sam: „Japanke nose japanke“.
Možda bi nekome izgledalo kao nemoguća misija učiti jezik koji je toliko drugačiji, ali ne i Kohari, Jui i Kazumi.
Sada umeju na tečnom srpskom da se predstave, naruče jelo i piće, pričaju o poslu, slobodnom vremenu i odeći, o svojim planovima za vikend ili o prošlim događajima.
Za ovih 15 godina rada u školi Berlitz, jedan su od mojih najvećih izazova, jer su to i tri potpuno različita tipa učenika.
Kada sam na poslednjem času dobila ovu čestitku u koju je uloženo mnogo truda, shvatila sam da smo zajedno uspeli da postignemo nešto zaista izuzetno i osetila veliku zahvalnost na ovom iskustvu. Koharu, Jui i Kazuma nisu upisali kurs engleskog, nisu išli lakšim i sigurnijim putem. Ne, oni su verovali da će za samo mesec dana uspeti da se sporazumevaju na srpskom- i uspeli su!
Sve što imam da vam kažem je: ako su mogli oni - možete i vi!
Profesor italijanskog, engleskog i srpskog strancima u Berlitz-u
Urednik:
Berlitz